Za razliku od običnog presađivanja kože (transplantata), gdje se uzima samo tanki sloj kože koji ovisi o prokrvljenosti mjesta na koje se stavlja, režanj uključuje vlastitu opskrbu krvlju. Režanj se može sastojati samo od kože i potkožnog masnog tkiva, ali može uključivati i mišić ili čak kost, ovisno o dubini i složenosti defekta koji se rekonstruira.

Budući da režanj sa sobom "nosi" svoje krvne žile (tzv. vaskularna peteljka), on je puno otporniji i sigurniji za zacjeljivanje, čak i na područjima s lošom cirkulacijom ili ogoljenim kostima.

Ovom se metodom postiže bolja punoća tkiva, boja kože se bolje podudara s okolinom, a ožiljci su funkcionalno stabilniji.

Postoje dvije vrste režnjeva:

• Lokalni: uzima se tkivo neposredno uz defekt i zakreće se ili pomiče kako bi se zatvorila rana.
• Udaljeni: tkivo se prenosi s jednog dijela tijela na drugi, pri čemu se u nekim slučajevima koriste mikrokirurške tehnike za spajanje krvnih žila.

Kandidati za rekonstrukciju režnjevima su osobe kod kojih standardno šivanje rane "rub na rub" nije moguće zbog veličine ili dubine defekta.

Ova se metoda najčešće primjenjuje u sljedećim situacijama:

• Nakon uklanjanja tumora: Najčešći kandidati su pacijenti kojima je uklonjen bazocelularni ili planocelularni karcinom, posebno na licu (nos, vjeđe, uške), gdje je koža napeta i nema je dovoljno za jednostavno zatvaranje rane.
• Osobe s dubokim ozljedama: Pacijenti koji su pretrpjeli traumu, opekline ili imaju kronične rane kod kojih su izložene dublje strukture poput tetiva, hrskavice ili kostiju koje treba prekriti zdravim, prokrvljenim tkivom.
• Pacijenti s estetskim deficitima: Osobe kod kojih bi obično šivanje uzrokovalo deformaciju okolnih struktura (npr. povlačenje kuta usne ili donje vjeđe), pa je potreban "višak" tkiva iz susjedstva kako bi se očuvala prirodna simetrija i funkcija lica.
• Osobe s lošom lokalnom cirkulacijom: Budući da režanj donosi vlastitu opskrbu krvlju, on je idealno rješenje za područja koja otežano zacjeljuju, što ga čini boljom opcijom od običnog presađivanja kože (transplantata).

Opće zdravstveno stanje kandidata je važno, pa se poseban oprez savjetuje pušačima i dijabetičarima jer te navike i stanja mogu negativno utjecati na mikrocirkulaciju i uspješno "primanje" režnja.

Priprema za rekonstrukciju režnjem nešto je detaljnija jer se radi o složenijem kirurškom zahvatu koji zahtijeva precizno planiranje cirkulacije tkiva.

Prestanak pušenja je najvažniji korak. Nikotin sužava krvne žile i drastično smanjuje dotok kisika u tkivo, što može dovesti do propadanja (nekroze) režnja. Preporučuje se prestanak pušenja najmanje 4 do 6 tjedana prije i poslije zahvata.

Potrebno je privremeno prekinuti uzimanje lijekova koji razrjeđuju krv (poput aspirina ili andola) barem 10 dana prije zahvata kako bi se smanjio rizik od krvarenja i podljeva.

Ovisno o opsegu zahvata i vrsti anestezije (lokalna, potencirana ili opća), liječnik će zatražiti standardne laboratorijske nalaze krvi, a po potrebi i EKG ili pregled internista.

Područje planiranog zahvata i donorsko mjesto moraju biti čisti, bez upalnih procesa, akni ili iritacija.

Zahvat rekonstrukcije režnjem je složeniji od običnog izrezivanja jer zahtijeva precizno planiranje premještanja tkiva uz očuvanje njegove prokrvljenosti. Sam postupak obično traje od 45 minuta do nekoliko sati, ovisno o kompleksnosti.

Zahvat se najčešće izvodi u lokalnoj potenciranoj anesteziji ili općoj anesteziji, ovisno o regiji tijela i veličini defekta. Područje se sterilizira, a kirurg precizno iscrtava planirani režanj na koži. Prvo se odstranjuje bolesno ili oštećeno tkivo (npr. tumor kože) s pripadajućim rubovima zdravog tkiva. Tek kada je defekt potpuno "čist", pristupa se rekonstrukciji.

Kirurg pažljivo zarezuje susjedno zdravo tkivo (režanj) pazeći da ne ošteti glavne krvne žile (peteljku) koje će to tkivo hraniti. Režanj se zatim odiže od podloge kako bi postao mobilan. Režanj se zakreće, povlači ili prebacuje preko defekta koji treba zatvoriti. Kirurg ga namješta tako da nema napetosti, što je ključno za preživljavanje tkiva, te ga fiksira višeslojnim šavovima – unutrašnjim koji se razgrađuju i vanjskim koji se kasnije vade. Mjesto s kojeg je režanj "posuđen" također se zašije, obično u ravnoj liniji, koristeći elastičnost okolne kože.

Po završetku se postavlja kompresivni zavoj koji štiti režanj, ali ne smije biti prečvrst kako ne bi zaustavio cirkulaciju u novonastalom spoju.

Oporavak nakon rekonstrukcije režnjem zahtijeva strogo mirovanje, osobito tijekom prvih 48 sati, kako bi se osigurala stabilna cirkulacija u presađenom tkivu. Normalno je da područje u početku bude otečeno ili promijenjene boje, što liječnik redovito prati radi provjere vitalnosti režnja.

Šavovi se na licu obično vade nakon tjedan dana, dok na ostatku tijela ostaju do dva tjedna zbog veće napetosti kože. Tijekom prvih mjesec dana nužno je izbjegavati fizičke napore i sportske aktivnosti koji bi mogli opteretiti ranu.

Završna faza uključuje obaveznu zaštitu od sunca i njegu ožiljka silikonskim preparatima kako bi se postigao što prirodniji izgled.

Iako je rekonstrukcija režnjevima visoko uspješna metoda, ona je kirurški zahtjevnija od običnog šivanja, pa su i rizici specifični za preživljavanje prebačenog tkiva.

Evo najvažnijih komplikacija na koje treba obratiti pozornost:

• Nekroza režnja (propadanje tkiva): Ovo je najozbiljnija komplikacija koja nastaje ako režanj ne dobiva dovoljno krvi ili ako je venski otjecaj blokiran. Može biti djelomična (samo rubovi) ili potpuna, a najčešći uzrok kod pacijenata je pušenje ili prevelika napetost šavova.
• Hematom i serom: Nakupljanje krvi (hematom) ili limfe (serom) ispod režnja može stvoriti pritisak na krvne žile koje ga hrane. Ako se ne isprazni na vrijeme, to može ugroziti cirkulaciju i dovesti do propadanja tkiva.
• Infekcija: Kao i kod svakog zahvata, postoji rizik od prodora bakterija, što se očituje pojačanim crvenilom, toplinom, bolnošću i gnojnim iscjetkom, te zahtijeva hitnu antibiotsku terapiju.
• Estetska odstupanja: Ponekad režanj može ostati trajno deblji ("jastučić") u odnosu na okolinu ili se njegova boja i tekstura ne podudaraju savršeno s okolnom kožom.
• Dehiscijencija (pucanje rane): Ako je tkivo pod prevelikom napetosti ili pacijent prerano krene s fizičkim aktivnostima, rubovi rane se mogu razdvojiti, što produžuje vrijeme zacjeljivanja i ostavlja širi ožiljak.

Većina ovih komplikacija može se spriječiti strogim mirovanjem i apsolutnim izbjegavanjem nikotina u tjednima nakon zahvata.

Više o načinima plaćanja i cijenu zahvata možete provjeriti u aktualnom cjeniku Poliklinike Ostojić